U prirodi nema idealno čiste vode. Voda već pri nastanku iz vodene pare otapa plinove i krute čestice koje se nalaze u atmosferi. Sastav tla, i onečišćenje tla ima veliki utjecaj na sastav i kakvoću vode.
Već u toku padanja, kiša apsorbira atmosfersko onečišćenje zbog povećane količine CO2 u atmosferi, te pH pada do vrijednosti od 5,6 pa čak i do 4, te nastaju „kisele kiše".
Samo u kraškim područjima karbonatne stijene neutraliziraju tu kiselost, te voda ima pH oko 7, što je čini neutralnom.
Onečišćenje podzemne vode uvijek je nepovoljno, jer ako se voda onečisti perzistentnom ili otrovnom tvari ona je izvan upotrebe ne samo desetljećima, već i stoljećima ili zauvijek.
Zato mjere obvezne zaštite vode kod planiranja, gradnje i održavanja objekata moraju biti efikasne rigorozne, zakonski provedive, i određene Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, te Uredbom o maksimalno dopuštenim koncentracijama opasnih tvari u vodama. Oni propisuju granične vrijednosti pojedinih elemenata i spojeva, što vodu čine opasnom za ljudsko zdravlje ako se nalaze u koncentracijama većih od dopuštenih.

Kemijskom i bakteriološkom analizom određuju se sljedeći parametri za ukupnu kvalitetu vode:

FIZIKALNA SVOJSTVA

Temperatura
Miris i okus
Mutnoća
Boja

KEMIJSKA SVOJSTVA

PH vrijednost (od 1 do 14)
Otopljeni plinovi
Organske tvari
Anorganske tvari

MIKROBIOLOŠKA SVOJSTVA

Bakterije

Virusi

Veoma je važno da se primjenjuje i Pravilnik o zaštitnim mjerama i uvjetima za određivanje zona sanitarne zaštite izvorišta vode za piće, te Pravilnik o izradi studije utjecaja na okoliš.
Kada se detaljno analiziraju svi nabrojeni popisi koji su na snazi, može se zaključiti da je svima jasno utvrđena potreba zaštite kakvoće vode podzemlja od ljudskih djelatnosti u prostoru.